U današnjici je nezamislivo živjeti bez Interneta jer se pokazao kao globalni fenomen u komunikaciji i skladištenju informacija, no s druge strane pokazao se i idealnim za razne vrste prijevara koje su usmjerene prema korisnicima. Katkad nam se dogodi da zaprimimo sumnjiv e-mail u kojem se od nas traže pristupni podaci ili uplata novca trećim stranama. Takvi mailovi izgledaju izuzetno legitimni jer ponekad sadrže logo banke ili nekog poznatog servisa, a zapravo se radi o vrsti internet prijevare. U nastavku Vam donosimo najčešće načine prijevara.

Phishing

Pojam phishing napada podrazumijeva aktivnosti kojima neovlašteni korisnici korištenjem lažiranih poruka elektroničke pošte i lažiranih Web stranica financijskih organizacija pokušavaju korisnika navesti na otkrivanje povjerljivih osobnih podataka kao što su korisnička imena i zaporke, PIN brojevi, brojevi kreditnih kartica i sl. Jednostavnije rečeno u takvim se porukama od korisnika traži otvaranje poveznica koje vode na lažne web stranice koje u svom pregledu izgledaju kao legitimne stranice i navode korisnika da upiše svoje podatke.

E-mail spoofing

E-mail spoofing je način prevare koji funkcionira tako da se u zaglavlju poruke lažira informacija o pošiljatelju maila, kako bi se na korisnika ostavio dojam da je poruka pristigla iz nekog drugog njemu bliskog izvora. Primjerice korisniku se šalje poruka elektroničke pošte koja izgleda kao da je poslana od administratora unutar tvrtke ili slične ustanove, u kojoj se od korisnika traži da promijene svoju lozinku za neki od mrežnih računa, identičnom nizu znakova koji im je naveden u poruci. Ukoliko to ne učine, u poruci stoji, kako će njihov račun biti obrisan.

Novčane prijevare – 411 ili “Advance-fee” prijevara

Ovaj način prijevare, usmjeren je korisnicima koji nemaju prevelikog iskustva sa Internetom ili prijevarama na Internetu te ih privlači brzi način zarade. Prijevara je najčešće u obliku e-maila u kojem je obećana značajna novčana nagrada ako se uplati neki dio novca (“advance fee”). Primjeri uključuju dobitak na lutriji, zaposlenje ili prijevare nasljedstvom.

On-line ucjene i kriptovirusi

U virtualnom svijetu postoji niz načina na koji napadači pokušavaju prisiliti korisnika da kupi određeni proizvod ili uslugu, a u zadnje vrijeme jako su poznati tzv. kriptovirusi odnosno ucjenjivački programi. Postoje dva tipa ovog načina prijevare, a to su: scareware i ransomware.

Scareware je vrsta malicioznog programa napravljena sa ciljem da natjera internet korisnike da preuzmu ili kupe beskoristan i potencijalno štetni program. Takva vrsta programa se korisniku predstavljaju kao antivirusni program, antispyware, firewall ili registry cleaner. Najčešće se pojavljuju u obliku pop-up poruka na stranicama ili redirekcija s vama poznatih stranica. Pop-upovi i lažne stranice sadrže izjave poput “Your computer may be infected with harmful spyware programs. Immediate removal may be required. To scan, click ‘Yes’ below.”

Ransomware je naziv za maliciozne programe koji izvršavaju napad na način da „šifriraju“ (kriptiraju) podatke na napadnutom računalu. Nakon toga aplikacija vlasniku podataka, žrtvi napada, daje podatke za uplatu kako bi se podaci otključali.

Kako se zaštititi od napada?

• Održavajte operativni sustav. Operativni susatav kao i motorna vozila treba održavati. Stoga ne ignorirajte kada Vam sustav nudi update.

• Ne otvarajte sumnjivu poštu. Otvaranje sumnjive elektorničke pošte može Vas stajati zareze računala, tako da izbjegavajte otvaranje takve pošte.

• Koristite antivirusni program. Antivirusni programi mogu na vrijeme prepoznati brojne opasnosti i spriječiti zarazu Vašeg računala.

• Kupujte online samo na provjerenim stranicama. Budući da se online kupovinom ostavljaju Vaši osobni podaci, brojevi kartica, kupujte samo na povjerljivim stranicama.

• Nikada ne koristite lozinku glavnog maila. Glavni mail “zlatni je rudnik privatnih informacija” jer obično taj mail sadrži Vaše važne podatke, bankovne račune, osobne podatke…

• Koristite više mail računa. Svaki od računa koristite za neki od servisa, jedan za online kupovinu, drugi za online bankarstvo, treći za društvene mreže, itd., kako biste spriječili krađu podataka, ako hakeri provale na neki od računa.

• Ne spremajte podatke o kraticama na internetskim stranicama. Sigurnije je svaki put upisivati podatke, nego ih spremiti za buduću upotrebu.

• Omogućite dvostruku autentifikaciju. Sve veći broj online servisa koristi mogućnost dvosturke autentifikacije, korištenjem posebene aplikacije ili upisivanjem broja za dodatni kod, tako da ako hakeri i ukradu login podatke, neće moći provaliti u sam račun jer nemaju pristup dodatnom kodu.

• Ignorirajte pop-up prozore. Pop-up prozori mogu sadržavati maliciozni program, tako da izbjegavajte klikanje na takve prozore.

• Spremanje sigurnosnih kopija. Sigurnosnu kopiju bitnih podataka spremajte na vanjske medije (prijenosni hard disk, USB memoriju, CD i sl.) kako bi bili osigurani od ransomware i malware napada.

Što je SSL?

(engl. Secure Socket Layer) (SSL je mehanizam podizanja sigurnosti na web stranici.) Označava transportni TCP/IP protokol čija metoda kriptiranja web prometa sprečava pristup do web-a onima kojima to nije namijenjeno. SSL omogućuje siguran kanal za slanje povjerljivih podataka putem Interneta jer se podaci nakon unosa prvo kriptiraju pa tek onda šalju dalje. Stoga najveću svrhu ima na web stranicama gdje se npr. ispunjavaju forme s podacima kreditnih kartica i ostalih povjerljivih korisničkih podataka, što osobnih što financijskih. U tom slučaju podaci su nevidljivi, ne mogu se presresti i dešifrirati.
Dakle, u današnjem Internet-fokusiranom svijetu, SSL se koristi kako bi se enkripcijom, unatoč nesigurnom Internetu, uspostavila sigurna veza/komunikacija klijenta (web-preglednika, mail klijenta) s poslužiteljem (web server-neka domena, mail).
SSL protokol prilikom spajanja obavještava korisnika putem preglednika o prisutstvu SSL-a ikonom lokota, ispisanom adresom u zelenoj boji (u adresnoj traci) ili zelenom adresnom trakom (ovisi da li je Extended validation SSL certifikat ili Standard-OV, DV SSL certifikat) te oznakom “https”. Klikom na spomenutu ikonu lokota mogu se vidjeti detalji o SSL certifikatu (izdavač, vlasnik, jačina enkripcije…)

https vs. http

Web-adrese koje su zaštićene SSL protokolom započinju izrazom https, umjesto http. Zato neki SSL nazivaju i “HTTPS”. Https protokol koristi internet port 443, dok http protokol koristi port 80.
Https je internetski protokol nastao kombinacijom protokola HTTP s protokolom SSL/TLS.
Moguća posljedica http pristupa je krađa podataka. Preko http protokola događaju se “napadi prisluškivanjem” gdje napadač lako dobije pristup online računima i osjetljivim informacijama kao što su podaci o kreditnoj kartici te login podaci raznih web računa koje krajnji korisnik ima. Podaci upisani i poslani kroz preglednik preko https-a (SSL-a) sigurni su jer se kriptiraju (šifriraju).

Gdje i za što se sve koristi SSL?

– za sigurne online transakcije kreditnim karticama
– za sigurnu prijavu u sustav i sve osjetljive informacije koje se u njemu razmjenjuju
– za siguran webmail pristup i aplikacije kao što je Outlook Web Access ili Exchange
– za osiguranje tijeka rada i virtualizacijskih aplikacija kao što su Citrix isporučne platforme za Cloud-based računalne platforme.
– za sigurnu vezu između email klijenta kao što je Microsoft Outlook ili Microsoft Exchange
– za siguran prijenos datoteka preko https ili FTP(s) servisa kada administratori stranica ažuriraju web ili kod prijenosa datoteka.
– za sigurne prijave u hosting control panel, kao što su cPanel, Parallels i dr.
– za sigurne Intranet i Ekstranet mreže, kao što su interne mreže, datotečni prijenos (file sharing i Microsoft SharePoing), spajanje na bazu…
– za sigurne mrežne prijave i drugi mrežni promet sa SSL VPN kao što su VPN pristup poslužiteljima ili aplikacijama kao što su Citrix Access Gateway.

Što je SSL certifikat?

SSL certifikat je dio programskog koda instaliran na poslužitelju koji kao opće prihvaćeni mehanizam podiže sigurnost web stranica na višu razinu. On je potvrda da se na tom web mjestu koristi enkripcija podataka. Instalacijom jednog od SSL certifikata možete nenametljivo i provjereno potvrditi da je Vaša web stranica sigurna. Kod kupovine putem Interneta gdje kupac mora unijeti svoje podatke SSL certifikat je znak da su svi poslani podaci osigurani.

Tko izdaje SSL certifikate?

SSL certifikate izdaju certifikacije kuće, CA – Certificate Authority koje utvrđuju točnost informacije koje im pošalju pojedinci ili organizacije kod traženja SSL-a. Neke kuće sigurnije su od drugih jer se pridržavaju strožijih procedura gdje se greške ne potkradaju, npr. GlobaSign. Najutjecajnije i najbolje rangirane certifikacijske kuće su Symantec, Thawte i GeoTrust te se njihovi certifikati smatraju pouzdanima.

Koje su vrste SSL certifikata?

Neke organizacije trebaju SSL radi tajnosti povjerljivih podataka, tj. enkripcije, a neke kako bi poboljšali povjerenje u svoju sigurnost i identitet, kada žele dokazati kupcima kako su povjerljiva i legitimna organizacija.
SSL certifikati razlikuju se po dubini enkripcije (stupnju sigurnosti) i po načinu uporabe, odnosno štite li samo glavnu domenu ili i sve njene poddomene.
Kako se zahtjevi za SSL-om sve više šire, zasada postoje tri vrste SSL certifikata nazvanih prema razini validacije:

1. Extended SSL certifikat (EV)

Najcjenjenija i najsigurnija tehnologija SSL-a koja od prvobitnog nastanka slijedi proširene smjernice validacije (Extended validation guidelines). Nanoviji preglednici kao što su Microsoft Internet Explorer 7+, Opera 9.5+, Firefox 3+, Google Chrome, Apple Safari 3.2+ i iPhone Safari 3.0+ identificiraju Extended SSL certifikate i pritom aktiviraju zelenu adresnu traku s dodanom ikonom lokota. Dostupni su za sve vrste poslovanja. Extended SSL certifikat je idealan za one koji žele imati najvišu razinu autentičnosti. Web shop tvrtke koje rade s kreditnim karticama definitivno bi trebale imati EV certifikat.
Prije izdavanja, CA provjerava pravo podnositelja zahtjeva za isti, je li domena u njihovom vlasništvu te provodi temeljitu provjeru organizacije po strogim koracima koje je CA/Browser forum objavio u spomenutim smjernicama 2007. godine. Podnositelj zahtjeva potpisuje poseban ugovor o prihvaćanju uvjeta, radi se telefonska provjera postojanja tvrtke, provjerava se sudski registar, direktor i još niz drugih provjera što može potrajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

2. Organization SSL (OV)

Organizacije koje se prijave za taj certifikat provjeravaju se od strane CA prije samog izdavanja certifikata u vidu imaju li legitimnu domenu te provjere samu organizaciju. Također otkriva posjetiteljima glavne informacije o organizaciji kada kliknu na markicu “Secure Site Seal” kojom se spoje na certifikatora. Time posjetitelji mogu poboljšati svoje povjerenje u tu organizaciju. Izdaje se u roku par dana.

3. Domain SSL (DV)

Preglednik ga prepoznaje i označava jednako kao i Organization SSL, samo što klikom na “Secure Site Seal” nema prikaza informacija o poduzeću već samo dubina enkripcije. Prednost mu je što se izdaje odmah po zahtjevu, kroz nekoliko minuta i bez dostavljanja dokumentacije poduzeća koje ga želi. Potrebna je samo validacija domene, tj. CA provjeri pravo podnositelja na domenu. To ga čini idealnim za one koji žele enkripciju podataka bez dodatnog napora, za malu cijenu i kojima nije bitno dokazivanje autentičnosti.

Zašto je toliko bitno dokazati autentičnost firme?

Zato jer danas bilo tko može registrirati bilo koju domenu, postaviti web stranicu na kojoj će se predstaviti lažno, kao neka druga osoba, tvrtka, web shop… Prevarant tako dođe u posjed svih podataka koje je posjetitelj unio preko forme, od osobnih podataka do brojeva kartica. Taj način prevare naziva se “phishing”. Klikom na markicu certifikata posjetitelj može provjeriti nalazi li se zaista na web stranicama firme predstavljene na stranicama i uvjeriti se u (ne)sigurnost.

Slika 1. Prikaz EV SSL certifikata kroz tri različita preglednika (Firefox, Chrome, Internet Explorer)

Klikom na oznaku lokota na korak ste do detalja o certifikatu i obaviješteni da je veza sigurna. Slijedi primjer EV SSL certifikata za korisničke stranice web hosting providera Studio4web u Google Chrome pregledniku.

Slika 2. Korak do informacija tvrtke i Extended SSL certifikata

Slika 3. Podaci o certifikatu

Izgled prikaza certifikata putem preglednika Mozilla Firefox:

Slika 4. Prikaz certifikata u Firefox pregledniku

Slika 5. Informacije o vrsti EV certifikata

Većina SSL certifikata osigurati će glavnu domenu ili poddomenu, zato postoji još jedna skupina certifikata:

4. Wildcart certifikati

Vrsta certfikata koja je potrebna ukoliko želite osim glavne domene zaštititi i neograničen broj poddomena. Ne podržava extended validaciju pa adresa ne može biti zelena.

Enkripcija i dubina enkripcije

Enkripcija je matematički algoritam u programskom kodu kojim se šifriraju i dešifriraju podaci. Namjena je da se informacije učine nečitljivim za osobe koje nemaju – ključ. Za to postoje različiti algoritmi, a većina SSL certifikata koristi SHA algoritam. Nakon pokretanja enkripcijske sesije, njenu dubinu i sigurnost određuje više faktora od kojih su navažniji: vrsta SSL certifikata, vrsta web poslužitelja, vrsta web preglednika i vrsta OS-a na računalu klijenta.
Javni ključ se koristi za šifriranje, a privatni ključ za dešifriranje.
Svaki SSL certifikat kreira jedinstveni par ključeva: jedan je javni ključ, a drugi (tajni) privatni ključ. Podatak ili poruka koja je šifrirana određenim javnim ključem može se dešifrirati samo posjedovanjem određenog privatnog ključa. Isto vrijedi i obratno. Dubina enkripcije zavisi o kompleksnosti i veličini ključeva, čim je kompleksnot i duljina veća, manja je mogućnost dešifriranja od neautorizirane strane. Konkretno, veličina ključa ovisi o broju bitova. (npr. 40 bita, 128 bita, 256 bita…). Kao i duža lozinka, i veći ključ ima veći broj kombinacija. U praksi, 128 bitni ključevi su probijeni, 160 bitni ključevi su teoretski probijeni i stoga se u današnje vrijeme preporuča korištenje 256 bitnih ključeva.
Kako internetski i matematički svijet napreduje, povećava se i mogućnost razbijanja SHA1 (160bit) algoritma pa je 2014. godine počela tranzicija na SHA2 (256bit) SSL certifikate. Od 1. siječnja 2016. godine certifikati sa SHA1 algoritmom više se ne izdaju jer su označeni kao nepovjerljivi. U razdoblju tranzicije moglo se besplatno postojeće SHA1 certifikate reizdati u SHA2 algoritam.
Većina aplikacija, poslužitelja i preglednika podržava SHA2, ali stariji operacijski sustavi kao što je Windows XP i neki mobilni uređaji ne podržavaju.
Za prelaza na SHA2 potrebno je ažurirati na posljednju verziju preglednik i aplikacije te napraviti sigurnosna ažuriranja na operacijskom sustavu.

SSL brendovi

Kvalitetan, a s najnižom cijenom na tržištu Rapid SSL najčešće se koristi. Razina enkripcija je 256 bitna, koristi se za zaštitu maila, aplikacija kao što je npr. Facebook te kod manjih web stranica (shopova) na kojima se vrše novčane transakcije ili razmjena povjerljivih podataka. Instalira se na jednu domenu i osigurava samo nju i njene poddirektorije. Prepoznaje ga 99% preglednika i ima visok nivo stabilnosti.
Comodo SSL nudi povoljne certifikate s 256 bitnom enkripcijom. Kao i sljedeća dva, nudi trust seal logo kojeg možete postaviti na web stranicu kao znak sigurnog web okruženja. Svakako bi se trebao staviti na stranicu gdje kupci unose svoje podatke i na blagajni web shopa.
Geotrust SSL je malo skuplji, ali vrhunski certifikat prepoznat kao optimalan izbor.
Thawte SSL i Symantec SSL (nekad Verisign), najcjenjeniji su certifikati, a najskuplji je Symantec zbog svog ugleda jer je kao izdavatelj najstariji. No to ne znači da je najbolji jer oba imaju istu razinu zaštite i koriste istu tehnologiju šifriranja.
Svi oni nude različite vrste SSL-a prema dubini enkripcije.

I za kraj po jedan savjet za vlasnike stranica i posjetitelje:
– Vlasnici stranica, zaštite sebe i svoje posjetitelje od prijevara na Internetu.
– Posjetitelji stranica, nikada ne upisujte svoje povjerljive podatke, broj kartice u formular na web stranici koja nije zaštićena SSL certifikatom i ako niste 100% sigurni da se nalazite na stranicama firme koje želite.

Autor: Dinka Jurinić – studio4web.com

SSD disk (solid state drive)

SSD disk koristi neizbrisivu memoriju za pohranu podataka, dok HDD disk (hard drive) koristi rotirajuću ploču i mehaničku ruku.

Pohranjivanje podataka Vaše web stranice ne odrađuje se sekvencijalno, stoga podaci na serveru nisu posloženi po redu. HDD rotirajuća ploča konstantno se okreće kako bi pronašla željeni podatak, što znači, sporiji pristup podacima. Sa SSD-om, server može vrlo brzo pronaći i odabrati dijelove podataka koji mu trebaju jer se ne oslanjanju se na rotitajuću ploču i mehaničku ruku, već koristi neizbrisivu memoriju za pohranu podataka. Podaci na SSD memoriji se pohranjuju na međusobno povezane flash memorijske čipove, a SSD funkcionalno radi sve što radi HDD.

Značaj za Vaše web stranice?

Za dinamičke web stranice i one s visokim istovremenim prometom, vrijeme pristupa je iznimno bitno. Kada posjetitelj posjeti dinamičke web stranice kao što su stranice na WordPressu, posjet aktivira upite prema bazi i sadržaju u isto vrijeme. Uz standardne web hosting pakete koji koriste klasične hard diskove, pristup je spor zbog mehaničkog kretanja HDD-a. Kod SSD diskova, podaci se čitaju i pišu istovremeno čineći iskustvo pregledavanja stranice ugodnijim zbog znatno kraćeg vremena učitavanja.

Pouzdaniji i sigurniji!

Osim brzine, SSD ima prednosti i u pouzdanosti i sigurnosti pred HDD-om. Za razliku od mehaničkih hard diskova koji se mogu lako pokvariti što rezultira potpunim gubitkom podataka, SSD u slučaju problema jednostavno sprječava daljnji pristup pisanja dok su prethodno pohranjeni podaci još uvijek dostupni za čitanje.

Nedostatak pokretnih dijelova također znači da su manje osjetljivi na udare ili oštećenja vibracijama te imaju i veći raspon operativnih temperatura. Sve ovo znači manju vjerojatnost katastrofalnog gubitka podataka.

SSD ima bolje performanse, brže upite prema bazi podataka, brži caching što je dobitna formula za više prometa, više prodaje i više prihoda.

Želite isprobati kako Vaš web radi na SSD diskovima? Kliknite ovdje i odaberite jedan od naših web hosting paketa!

Kako izbjeći najčešće UX i UI pogreške

U praksi često susrećemo UX i UI pogreške u dizajnu raznih web stranica. Promišljenim pristupom, analizom stranice i ponašanja korisnika, te konstantnim testiranjem i optimizacijom sadržaja se te greške mogu smanjiti ili čak u potpunosti izbjeći. U ovom članku ćemo ponuditi rješenja za neke od najčešćih pogrešaka iz prakse. Pravovremeni ispravci grešaka rezultirat će većim zadovoljstvom korisnika i boljim rezultatima poslovanja.

Razlika između UX i UI

Započet ćemo s otkrivanjem značenja ovih akronima. UX (eng. User Experience) definira proces i skup tehnika kojima je web stranica prilagođena posjetitelju kako bi se postigao optimalni učinak stranice. Drugim riječima, prilagodba dizajna web stranice i njenih elemenata kako bi bila što lakša za korištenje i postigla željeni rezultat kod korisnika. UI (eng. User Interface) je blizak termin, i odnosi se na predstavljanje web stranice i njenih elemenata publici na razumljiv i jedinstven način, tako da kreira jasnu sliku o brendu tog proizvoda/kompanije. UI dizajn vizualnim tehnikama i interaktivnim elementima stvara tijek kojim navodi korisnika kroz sučelje stranice.

Možemo reći da su UX tehnike više tehničke i analitičke naravi za koje je u praksi zadužen front-end developer, dok su UI tehnike više u dodiru s grafičkim dizajnom. UX je odgovoran za dobro funkcioniranje elemenata stranice, dok je zadatak UI dizajna da ti elementi stvaraju koheziju i skladno pričaju priču stranice. Ova dva elementa se u praksi isprepleću, i jedan bez drugoga ne mogu zasebno funkcionirati. Stoga ćemo u ovom blogu obraditi neke od najčešćih pogrešaka koje imaju dodirne točke i u UX i UI dizajnu.

Jedinstveno iskustvo na različitim platformama

Engleska riječ za postizanje jedinstvenog korisničkog iskustva web stranice na različitim platformama ili uređajima se zove ‘Omnichannel experience’. To u praksi znači da, bez obzira koji uređaj posjetitelji koristili da bi učitali vašu stranicu, bilo da je riječ o desktopu, laptopu, mobitelu ili tabletu, njihovo iskustvo mora biti isto. Posjetitelj mora imati pristup svim elementima na mobilnoj verziji, brzo i jednostavno kao i na desktop verziji, bez potrebe za skrolanjem i zumiranjem radi bolje čitljivosti teksta i linkova. Zbog tog je nužno da vaša web stranica bude responzivna, odnosno prilagođena svim navedenim uređajima!

Ukoliko koristite neku od CMS platformi, poput WordPress-a ili Joomle, prilagođenu stranicu možete imati onoliko brzo koliko vam treba za instaliranje responzivne teme. Ako pak imate programiranu stranicu, responzivni programerski okviri poput Bootstrap, Skeleton ili Foundation će vam uvelike olakšati i ubrzati proces pisanja novog koda. Donja slika vizualno predstavlja razlike između responzivnog i neresponzivnog prikaza web stranice na mobilnom uređaju.

Izvor: http://michaelsoriano.com/10-common-uiux-mistakes-and-how-to-avoid-them/

Uočljiva i jednostavna navigacija

Posjetitelji Vaše stranice žele informacije i žele ih odmah! Pružite im jednostavnu i lako uočljivu navigaciju kako ne bi gubili vrijeme na snalaženje među šumom podataka. Dizajnirajte navigaciju tako da posjetitelj dođe kamo želi u što manje klikova.

Prvi korak u kreiranju dobre navigacije je usporedba vlastite navigacije s navigacijom konkurentske stranice. Pretražite nekoliko konkurentskih stranica, zapisujući sve ‘pluseve’ i ‘minuse’ iz perspektive Vas kao korisnika – jeste bili zbunjeni podjelom kategorija, je li svaki link funkcionirao, koliko brzo ste došli do tražene informacije i slično. Zatim se vratite na svoju stranicu i usporedite svoje doživljaje s iskustvom na vlastitoj stranici. Još bolja opcija za testiranje Vaše navigacija je vlastita analitika stranice. Proučite kako se korisnici vaše stranice snalaze u navigaciji pomoću kategorije ‘Ponašanje’ u Google Analytics sučelju. Tamo možete vidjeti na kojim to pod-stranicama najčešće posjetioci izlaze s web-a, kakav je tok korisnika na webu i slično. Primijetite li čudne obrasce i preveliki bounce rate možda je vrijeme da preispitate funkcioniranje vaše navigacije.

Kako bi vam pomogli u testiranju navigacije, navest ćemo neke od točaka provjere ispravnosti:

• Konstantnost

  za što lakšu uočljivost, navigacija se treba pojavljivati na jednak način i na istom mjestu na svim pod-stranicama weba

• Klikabilnost

  sve kategoričke podjele navigacije trebaju biti klikabilni linkovi 

• Jasna podjela kategorija

  sve kategorije i potkategorije navigacije moraju biti jasno odijeljene grafički

• Točni nazivi

  korisnik mora znati što ga očekuje i prije nego klikne na link navigacije po nazivu linka

Relevantan sadržaj

U očima korisnika nema goreg scenarija nego kad web stranica koju posjeti s ciljem informiranja ili kupnje nema strukturiran i relevantan sadržaj. Što god imate reći, recite to jednostavno i u par rečenica! Prosječan korisnik ima vrlo kratak attention span, odnosno period u kojem imate njegovu pozornost, stoga nema potrebe da natrpavate sadržaj stranice nepotrebnim elementima. Ako je korisnik došao kupiti majicu, nema potrebe da mu na istoj stranici nudite i mobitel ili ga obasipate reklamama nevezanima za sadržaj. Svijetleći i pop-up oglasi koji iskaču nasred ekrana i preveliki broj formi s različitim call-to action linkovima na istoj stranici odvlače pažnju od onoga što je bitno. U fokusu mora biti ono zbog čega je korisnik i došao, ništa više od toga.

Na ovom primjeru stranice koja nudi feng-shui uređenje interijera možete vidjeti kako oglasi za kreme protiv starenja i preveliki Facebook box odvlače pažnju od onoga po što je korisnik stvarno došao.

Raščlanjivanje informacija

Važno je znati da korisnici ne čitaju sve što se nalazi na Vašem webu! Jednom kada dođu, u potrazi za nekom specifičnom informacijom, oni brzinski skeniraju web kako bi u što kraćem roku pronašli ono što ih zanima i zatim se fokusirali na to. Kako bi im pomogli da što prije nađu ono što traže i ne odustanu od potrage, dizajnirajte stranicu tako da važan sadržaj poput login forme, kontakt forme, free trial buttona, navigacije i sl., učinite centralnim ili istaknutim dijelom stranice. Postoje različite grafičke opcije kako da istaknete dio stranice. To možete učiniti postavljanjem raznih „buttona“, slika, ilustracija, ikona, istaknutih fontova i sl. Dolje možete vidjeti primjer isticanja “free trial” pomoću okvira s ugrađenim klikabilnim buttonom na web stranici EnvatoTuts+.

Različite veličine i tipovi fonta mogu uvelike pomoći korisniku u shvaćanju namjene nekog tekstualnog sadržaja. Primjerice, naslovi članaka su uvijek pisani najtamnijim i najvećim fontom, podnaslovi su pisani tamnijim fontom od ostatka teksta i odvojeni bijelim prostorom u paragrafe, nazivi autora mogu biti potpuno drugog tipa fonta i sl. Takva stilizacija teksta je jedan od temeljnih načela vizualne hijerarhije.

Izvor: http://michaelsoriano.com/10-common-uiux-mistakes-and-how-to-avoid-them/

In – site pretraživači

Česta pogreška, koja se događa u praksi kod webova s unutarnjom pretragom, je ne blokiranje ostatka stranice prilikom filtriranja rezultata pretrage. Ako se stranica ne blokira, korisnici i dalje mogu unositi upite tijekom pretrage, što otežava rad filterima i može dovesti do pada pretraživača. Jednostavno rješenje ovog problema je dodavanje dodatnog sloja ili overlay-a kako bi blokirao daljnje aktivnosti korisnika. Dok se rezultati učitavaju, a korisnici čekaju, potrebno ih je na neki način obavijestiti o tijeku procesa. Dodavanje progress bara i/ ili poruke s objašnjenjem o tijeku procesa, možete spriječiti ljutnju korisnika i njihov preuranjen odlazak sa stranice. Uzimajući u obzir prosječnog korisnika web-a, obavijest o procesu bi trebala biti napisana jednostavnim, svakidašnjim rječnikom, a po želji se može i personalizirati ili uključiti ime brenda.

Izvor: http://michaelsoriano.com/10-common-uiux-mistakes-and-how-to-avoid-them/

Forme i upitnici

U današnje vrijeme zaista nema puno web stranica koje nemaju postavljenu barem jednu formu za ispunjavanje. Svrha takvih formi je prikupljanje podataka o potencijalnim korisnicima u marketinške svrhe, no ponekad takve forme mogu biti prava gnjavaža za korisnike. Postavite sebe u situaciju posjetitelja svoje stranice – je li vaša forma preopsežna, trebaju li vam svi ti podaci, što je cilj te forme? Često se dogodi da su preopširne forme krivac za visoki bounce rate stranice.

Druga vrlo česta pogreška koja se tiče formi je da se ne mogu podnijeti klikom na tipku „Enter“. Ovo često iritira desktop i laptop korisnike koji vrlo brzo tipkaju i ne žele potrošiti dodatnu sekundu vremena na klikanje mišem kako bi podnijeli ili spremili dovršenu formu. Ovaj problem se može riješiti dodavanjem Javascript koda.

Izvor: http://michaelsoriano.com/10-common-uiux-mistakes-and-how-to-avoid-them/

SEO Savjeti: Optimizacija Ključnih Riječi za bolji rang

Optimizacija ključnih riječi i njihovo pravilno korištenje su ključ uspješne on-site SEO optimizacije. Kako pronaći prave ključne riječi i kako ih koristiti na webu, pročitajte u nastavku.

Long – tail ključne riječi

Ključ dobre SEO optimizacije su kvalitetne, optimizirane ključne riječi za koje želimo da se naš sajt prikazuje na rezultatima pretrage. Prije kretanja u bilo kakav on-site SEO, moramo dobro istražiti ključne riječi koje želimo uključiti u naše stranice. Najbolje je birati specifične, relevantne ključne riječi koje ciljaju na publiku koja je spremna uložiti u proizvod koji nudimo – drugim riječima long-tail ključne riječi. Long –tail ključne riječi najčešće nisu one najpopularnije, općenite riječi poput „hosting“, već one specifičnije fraze poput „povoljni SSD hosting na Linux serverima“. Takve specifične izraze u svojim upitima rabi publika koja je prešla fazu informiranja, zna što želi, i spremna je na kupnju. Promet koji ćemo dobiti koristeći ovakve ključne riječi je manji, ali relevantniji za naše poslovanje.

Alati za analizu ključnih riječi

Kako doći do kvalitetnih long-tail ključnih riječi? Jedan od najpopularnijih alata za analizu ključnih riječi je Google Keyword Planner. On omogućuje pregled mjesečnih pretraživanja, razinu konkurencije i relevantnosti za svaku ključnu riječ, a osim toga predlaže vam nove ključne riječi kojih se vi možda nikada ne bi sjetili. Najbolje je birati relevantne ključne riječi s malom do srednjom konkurencijom i visokom razinom mjesečnih pretraživanja. U našem primjeru je to „hrvatski hosting“.

Među popularnijim alatima za analizu ključnih riječi je i Wordtracker, no on nije u potpunosti besplatan. Kao i Google Keyword Planner nudi pregled obujma pretraživanja, kao i razinu konkurencije. Ako niste u mogućnosti platiti početni paket od 30-tak dolara mjesečno, moguće je pretplatiti se na sedmodnevno besplatno korištenje ovog alata.

Ako ste ipak odlučili uložiti malo veći budžet u vaš SEO, onda predlažemo ovaj koristan alat – Keywordtool. Profesionalan verzija ovog alata može nadopuniti rezultate koje ste dobili analizom u Google Keyword Planneru koristeći autocomplete tehniku. To znači da je ovaj alat iskoristio Google-ovu opciju automatskog dovršavanja upita u tražilici, kako bi nadogradio rezultate i ponudio najrelevantnije ključne riječi. No ukoliko niste spremni uložiti 50-tak dolara mjesečno za ovaj alat, možete i sami doći do ovih izrazito relevantnih ključnih riječi i sami. Jednostavno upisujući u tražilicu jednu po jednu ključnu riječ sa svog popisa koji ste dobili istraživanjem u Google-ovom alatu, možete i sami dobiti vrijedne autocomplete prijedloge.

Kako bi došli do najbolji rezultata, najbolje je uložiti malo vremena i koristiti kombinaciju ovih alata. Za najbolje SEO pozicije potrebno je konstantno pratiti trendove u pretraživanjima, te pratiti zajednice na forumima, blogovima i društvenim mrežama koje se bave tematikom vezanom za vaše poslovanje.

Kako koristiti ključne riječi

Za dobru SEO optimizaciju potrebno je uključiti ključne riječi na nekoliko mjesta na vašem webu.

URL tag

U svaki URL tag na vašem sajtu preporuča se uključiti barem jednu ključnu riječ. Svaki URL tag na vašoj stranici bi trebao sadržavati jedinstvenu ključnu riječ optimiziranu za tu stranicu. Također, budući da Google naglašava svaku riječ koja je identična upitu upisanom u tražilicu, uključivanje ključnih riječi u URL je izrazito bitno za povećanje vidljivosti u rezultatima pretraživanja.

Title tag

Title tag je glavni tekst koji opisuje online dokument, stoga je važan i za iskustvo korisnika (user experience) i za SEO optimizaciju. Title tag se pojavljuje na tri mjesta:

• Tražilicama

• Rezultatima pretrage (SERP)

• Vanjskim stranicama – najčešće društvenim mrežama

Koristeći ključne riječi u title tagu omogućujete korisniku da lakše uoči vaš web na rezultatima pretrage – a veća vidljivost najčešće vodi i do većeg CTR-a. U doljnjem primjeru vidite kako je ključna riječ ‘title tag’ uključena u title tag stranice za SEO savjete – moz.com.

Važno je znati kako dužina title tag-a treba biti između 50 i 60 znakova kako bi se u potpunosti prikazao na SERP-u. Ključne riječi treba postaviti što bliže početku title taga kako bi tražilice bolje rangirale web za tu ključnu riječ. SEO stručnjaci preporučuju uključivanje imena brenda u title tag. Ako je ime brenda poduzeća vrlo poznato – treba ga staviti ispred ključne riječi, no ako je ključna riječ popularnija od samog brenda, treba ga staviti na kraj.

Meta description

Iako meta description nije toliko bitan za tražilice, izrazito je bitan za user experience. Iz meta descriptiona tražilice generiraju opis stranice na SERP-u, stoga je pametno tu uključiti relevantne ključne riječi kako bi privukli željenu publiku. Treba paziti da meta description ne prelazi između 150 i 160 znakova. Svaka stranica vašeg weba treba imati jedinstven meta description koji uključuje jedinstvene ključne riječi.

Sadržaj teksta

Sadržaj teksta na vašem webu također treba sadržavati optimizirane ključne riječi koje ste prethodno analizirali i odabrali. Ne postoji jedinstvena formula za savršeni omjer broja ključnih riječi i količine sadržaja (keyword density), no jedno je sigurno – nikako ne pretjerivati sa ključnim riječima! Pretjerano i umjetno ubacivanje ključnih riječi u tekst se zove keyword stuffing ili keyword spamming i tražilice to zaista ne vole. Takva praksa može čak dovesti do prestanka indeksiranja stranice. Ključne riječi u tekstu koristite prirodno i sa ciljem informiranja i educiranja korisnika. Razmišljanje u smjeru dobrog user experience-a se dugoročno uvijek isplati jer će Vas korisnik linkati kao relevantan izvor u svom blogu, podijeliti Vaš sadržaj na društvenim mrežama, ili pak napisati dobru recenziju ili ocjenu – a to sve dovodi do većeg ranga na SERP-u.

H1-H6 tagovi

Tagiranje ovim tagovima zapravo označava način kako ste podijelili svoj tekst na cjeline. H1 tag zapravo označava naslov stranice ili njen najistaknutiji dio, i može biti jednak title tag-u, dok svi ostali označavaju cjeline manje važnosti – primjerice H2 je podnaslov, H3 je podnaslov manje važnosti i tako dalje do H6. Razlika između title taga i H1 taga postoji i to iz razloga što H1 tag osim teksta može sadržavati linkove, logo firme i druge HTML elemente. Naravno, nije nužno imati svih šest razina tagova, već taj broj treba biti konzistentan kroz sajt.

Iako ovi elementi nisu toliko bitni za bolji rang, ubacivanje ključnih riječi u H1 tag neće biti na odmet, i može dati laganu prednost pred drugim stranicama.

ALT tagovi

Budući da tražilice ne mogu ‘očitavati’ slike potrebno je, na neki način, označiti i dati opis svakoj slici u HTML kodu. To se radi pomoću ALT tag-a ili ALT text-a. Alt tekst objašnjava tražilicama što je na slici i koja je njena funkcija. Ako imate sliku koja se koristi kao ikonica za kupnju proizvoda, u alt tagu mora pisati ikona za kupnju proizvoda ‘X’. U svaki alt tag ubacite smislenu ključnu riječ koja je relevantna za sliku koju opisuje. Dolje možete vidjeti puni zapis HTML koda za alt tag.

<img src="image.jpg" alt="image description" title="image tooltip"/>